Velika je zasluga Edmunda Husserla što je utemeljenjem nove filozofske metode – fenomenologije – u odlučujućim koracima pripremio filozofiranje dvadesetog stoljeća i suoblikovao ga u stvaralački bogatom istraživačkom životu. Za svojega života Husserl nije utemeljio vlastitu školu premda je filozofiju – oslanjajući se na etablirane znanosti – razumijevao kao znanstvenu “radnu filozofiju”: Ako su ishodišni fundamenti jedanput osigurani, smjenom jedne generacije istraživača drugom trebalo se u napredujućoj djelatnosti razjasniti obilje problema. Umjesto toga, Husserlovo mišljenje je pomoglo nizu značajnih filozofa da dođu do samostalnog shvaćanja fenomenologije, koje se udaljavalo od njegove koncepcije, odn. do postavki koje sežu preko fenomenološkog mišljenja.