Opis
“Estetika ružnoga” je filozofska studija u kojoj Goran Sunajko (docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) afirmira “drugu stranu” estetike, koja kroz filozofsko mišljenje ružnoga otvara svojevrsnu “estetičku pobunu” protiv dominacije metafizičkog ideala ljepote kao harmonije, proporcije i simetrije. U knjizi se provlači teza da estetika, kao nauk o lijepome, svoj emancipacijski smisao duguje zapravo ružnome jer ona nastaje kao osjetilno (aisthesis) iskrivljenje i deformacija u odnosu na formu kao ideju sklada, cjeline i dovršenosti.
Autor pokazuje da se o lijepome nema što misliti jer se ono bespojmovno i bezinteresno sviđa (Kant), odnosno privlači, bez obzira na samo mišljenje privlačne stvari ili predmeta, dok ružno tjera um na mišljenje i preispitivanje kako u lijepome ne prepoznati lijepo, odnosno kako u ružnome ne prepoznati ružno. Stoga je hipoteza studije kako ružno u modernom i osobito postmodernom razumijevanju više nije negacija ili antiteza lijepome kao ideji (formi), već je sâmo postalo idejom koja pruža pravo za biti krivim, deformiranim, asimetričnim, disproporcionalnim i neskladnim.
Svoju argumentaciju autor razmatra kroz pitanja opće estetike, ali i kroz uvide u književnosti, muzici, slikarstvu i arhitekturi, koristeći “kategorije odmaka” poput groteske, laži, disonance, neidentičnosti, neformnosti, zla, ludila, buke, dekonstrukcije, nesuglasnosti i suvišnosti. U suvremenome, sve više estetiziranome svijetu, u kojem se ideal ljepote gotovo nasilno nameće, afirmacija ružnoga zrcali njegovo priznanje kao autentičnog modusa egzistencije za biti drukčijim.
(Moderna Vremena)
