Studija njemačkog filozofa strukturirana je u pet odsječaka: Formalna i hermeneutička logika, Modalitet i relacija sudova, Pojam, Riječ i značenje, Govor. “… u hermeneutičkoj logici /se/ radi o razumijevanju čovjeka u cjelini i temeljnim modusima izvršenja njegove egzistencije… pokazati sve moduse čovjekova ophođenja sa stvarima unutar /svijeta/”, to je prema prevoditelju i autoru pogovora, Željku Paviću, zadaća Lippsove hermeneutičke logike, jer ona “ne znači nikakvu logičku primjenu uobičajeno shvaćene hermeneutike, već prije svega ‘tumačenje života’ iz njega samoga tj. samotumačenje života u njegovu izvršenju u horizontu određene situacije i polazeći od skrivenih motiva, čime se u toj ‘filozofijskoj logici’ potpuno ukida kopulativno-predmetni smisao egzistencije”.