Opis
Druga zbirka pjesama predstavnice novije hrvatske poezije. Pjesnički subjekt suočen je s fragmentarnošću i mnogolikošću stvarnosti, njezinom konkretnošću i dubokom subjektivnošću, često zapravo na samom rubu fikcije ili posvemašnje nekoherencije. Ovi stihovi uobličuju svojevrsne minijaturne priče, pregnantne izvatke iz stvarnosti, ali ih to ne približava kakvoj naglašenoj mimetičnosti, odnosno onome što je svojevremeno bilo prozvano “stvarnosnom poezijom”. “Baš naprotiv, Sandra Perić svagda je dubinski svjesna da je svaka njezina naracija samo još jedno prerušavanje zbilje, uloga u kojoj nam jezik ipak omogućuje da se, barem privremeno, spasimo od ispražnjenosti svijeta.”
