Religiju kao povijesnu zbiljnost i kao sadašnjost nekog vjerovanja nije moguće pojmiti nikakvom filozofijom, ali je ono za filozofiranje poput jednoga pola, kojim je ono stalno pogođeno, ili poput utega koji ono ne može podići, ili poput otpora koji se ne može svladati i čije svladavanje, kada se čini daje jednom postignuto, ne dopušta zadovoljstvo sada dovršene jedne istine, već naprotiv budi nešto poput užasa zbog iznenadno oćutive praznine.