Opis
Ova Mađerova 12. zbirka, koja je svojevrsni nastavak njegove 11. knjige pjesama Abecedarij, donosi 50 lirskih pjesama, nanizanih tako da se mogu čitati, zajedno s prethodnom, i kao poema, pisana autoru svojstvenim i neponovljivim aforističnim stilom, gdje se subjektivni (emocionalni) i objektivni (narativni) elementi isprepliću u čipku neobičnog i neodoljivog poetskog veza, a misaoni napori lirskog subjekta nalik su poetskoj trijadi Hegelove teze, sinteze i antiteze preko koje autor, između ostaloga, pokušava dokučiti smisao apsoluta. Metoda suptilnog traganja za onim JEDNIM (“svjetlost šarenila”) oslanja se na svojevrsno poetsko “silogiziranje”, usudit ćemo se to tako nazvati, gdje su pjesničke premise i konkluzija isključivo plod začudne pjesničke mašte, no maštalačka logika je nepogrešiva…
Sam naslov zbirke, Reinterpretacije, hoće reći da autor “reinterpretira” izneseno u prethodnoj zbirci, redefinira puteve i spoznaje, ali unatoč ponešto izmijenjenoj perspektivi cilj ostaje isti. Pjesnikovim riječima: “Cilj – starost je puta”, a “Vječnost, završetak je lutanja”.
