Opis
Za slušanje i čitanje ove poezije poželjno je biti u kontemplativnom raspoloženju, i sklon ne tek primati ideje, nego razmišljati o ideji ideje. Čini se kao da ova poezija postavlja naivna pitanja, na prvu loptu, a zapravo sva snaga refleksije je uložena u njih. Za Artnama cilj pisanja nije otpremiti svoju sliku svijeta u svijet, nego navesti nas da tražimo najdublje odgovore, zastati i početi misliti svojom glavom, svojim svim neznanim i znanim nam znanjima, predočenima kroz tako jednostavne iskaze. Figurativni jezik, slike i bujna mašta nisu oružje ove poezije, nego je njezina snaga u njezinoj iskaznoj ogoljenosti, gotovo dječjoj čistoći i u šturosti, iza koje se nalazi misao, kao ono oko čega se svi najviše trudimo, ali rijetko kad stvari o kojima mislimo i domislimo. Artnam upravo to pokušava. Domisliti stvari. Premisliti ih, možda će netko reći, ali neće biti u pravu. Jer Artnam se zna zaustaviti, kad njegova nemirna i istraživačka duša nađe zadovoljavajući odgovor. Na toj strukturi počiva njegova rečenica, koja je i poetska i prozna, ali svojom gnomskom kratkoćom i kondenziranošću pripada poeziji, i to vrsnoj poeziji. Irena Matijašević
